Mr. Nusret Abdibegović
muftija travnički

BRAČNA ZAJEDNICA - ZAJEDNICA LJUBAVI I SAMILOSTI

Uvod

„ ... i jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost: to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju:"[1]

Bračni život i život porodice zauzimaju važno mjesto i imaju značajnu ulogu kako u društvu tako i razvoju vjerskih zajednica. Društvo u širem smislu i vjerske zajednice u užem smislu, jednako se obraćaju pojedincu kao članu društvene zajednice i porodici kao temeljnoj i osnovnoj zajednici ljudskog življenja. Na tim osnovama se uspostavljaju odnosi i relacije pojedinca sa zajednicom i zajednice sa pojedincom. Ezelska  određenost različitih uloga i zaduženja, rezultirala je božanskom mudrošču, stvaranju raznovrsnih stvorenja: biljaka, životinja, džina i ljudi. Njihova raznolikost u stvaranju podrazumijeva različite uloge u životu. Čovjek je najodabranije Božije stvorenje. Ukazano  mu je povjerenje, zadužen je dužnostima i preuzeo je  ulogu graditelja života, mira, egzistencije i koegzistencije.

Čitajući znakove vremena saznajemo da svjetlost  dana, određuje tamu noći, a snagu zdravlja, potvrđuje slabost u bolesti, upravo, kako muž svojom muževnošću potvrđuje žensvenost žene, baš tako, i  žena svojom ženstvenošću potvrđuje muževnost muža.

Njihova međusobna uloga i povezanost potvđuje se i oslikava kroz zaduženje u partnerstvu bračne zajednice i  porodičnom životu. Kazano jezikom simbola, porodica je poput gnijezda u kom se rađa i gnijezdi život, i iz kog se odlazi, te kome se iznova vraća. Vraćanje je rezultat porodične kolijevke ljubavi koja odnjiše i zaogrne svakog člana porodice. Ta ljubav je talas Nebeske milosti koja poput plime i oseke zapljuskuje obale života, donoseći jedne a odnoseći druge generacije, sve zbog života i uloge koja je povjerena samom čovjeku.

Prema tome bračnu zajednicu sa osnova islamskog učenja nesmijemo promatrati kao zajednicu seksualnog među odnosa bračnih partnera, nego sa osnova uloge i povjerene im roditeljske dužnosti.

Institucija braka

„ Udavajte neudate i ženite neoženjene.."[2]

Brak i porodica su Božanski inspirisane i utvrđene institucije.[3] Nije to rezultat evolutivnog procesa života, ljudskog eksperimenta ili tjelesnog nagona.[4] To je izbor i spoj dvije osobe različitih spolova na neodređeno vrijeme, u čvrstom uvjerenju, da će oboje u ljubavi i braku živjeti i sebi potomstvo izroditi i tako svoj život produžiti.[5]

U osnovi  braćna zajednica jeste zajednica utemeljena na pravu, društveno priznatom dogovoru i ugovoru bračnih drugova. Pod pojmom bračno pravo obično se misli na brak, odnosno prava i dužnosti supružnika, a pod pojmom porodično pravo obuhvaća i njihovu djecu.[6] Nikjah[7] je bračni ugovor, kojim se izražava volja i želja bračnih  drugova da žive u zajednici. Taj postupak je svečan čin i uzvišena namjera, punoljetnih osoba sa obostrano utvrđenim pravima i obavezama. Zbog toga je za njegovu ispravnost uvjet, pristanak i izražena želja bračnih drugova.

Sa islamskog pravnog gledišta, takva vrsta ugovora nema snagu sakramenta[8]. Zato je razvod braka u islamu dozvoljen samo kao krajnja nužda ako bračna zajednica ne ispunjava zacrtane ciljeve koji se ogledaju kroz: očuvanje i zaštitu morala bračnih drugova, zakonsko utvrđivanje potomstva te njihovo odgajanje u islamskim vrijednstima. Valja naglasiti, da se urednim brakom postiže psihološka, emocionalna i emotivno-duhovna povezanost bračnih drugova.

Komunikacija bračnih drugova se treba temeljiti na istini, iskrenosti, vjernosti, poštenju, ljubavi, međusobnom pomaganju, zajedničkoj odgovornosti u dobru i zlu. Građenjem takvih odnosa među supružnicima se rađa povjerenje, ljubaznost,  milosrđe, drugarstvo, požrtvovanost, nada, utjeha, sreća i radost života[9]. U okviru porodice duhovni potencijal čovjeka i žene postaje stvarnost, na kojoj se razvija i sagledava realnost življenja. Zbog toga je za nas porodično pravo koliko moralno i vjersko, toliko i značajno društveno pitanje. Iz islamskog učenja proizilazi da tri ustanove obezbjeđuju održavanje i razvoj čovjećanstva[10] a to su: brak, država i vjera. Brakom se obezbjeđuje zakonsko umnožavanje ljudi, država se stara o svojim stanovnicima kroz održavanje mira, poretka i pravde u društvu, a vjera određuje konačni cilj svih djela i nastojanja u životu ljudi.

Porodični Zakon Federecije BiH[11]

Porodični Zakon Federacije BiH porodicu definiše kao životnu zajednicu: roditelja i djece, srodnika po krvi i tazbini i usvojilaca. Zatim pojašnjava da se nakon sklapanja braka pred matičarem može sklopiti brak pred vjerskim službenikom. U brak ne može stupiti osoba koja je već u braku, niti osoba kojoj je oduzeta poslovna sposobnost ili koja je nesposobna da rasuđuje, kao ni krvni srodnici u ravnoj ili pobočnoj liniji te prvi stepen tazbine kao ni usvojilac.

Zakonom se vrlo jasno propisuje procedura, postupak pri zahtjevu za sklapanje braka. Pored zakonom utvrđenog vremenskog određenja, bračnim partnerima se preporučuje međusobno upoznavanje, kao i  to da je vjenčanje svečani čin kojem pored matičara prisustvuju dva svjedoka. U ličnim pravima i dužnostima zakon bračne drugove smatra ravnopravnim.

Prestanak bračne zajednice u Porodičnom Zakonu Federacije BiH nastaje smrću bračnog druga, proglašenjem nestalog bračnog partnera mrtvim, poništenjem i razvodom braka. Poništenje braka se postiže tužbom zaineresovane strane ako se nisu ispunili uvjeti braka i ako brak nije u cilju vođenja zajedničkog života. Razvod braka se može pokrenuti tužbom ili sporazumom bračnih drugova, ako su bračni odnosi teško i trajno narušeni. Isključuje se mogućnost razvoda braka za vrijeme trudnoće ili dok dijete ne navrši tri godine života. Sud će odbiti zahtjev za sporazumni razvod braka, ako isti nije u interesu djeteta. Svakako valja znati, da sudskom ili sporazumnom razvodu braka, predhodi posredovanje u bračnim sporovima. Zakon propisuje jasnu proceduru i postupak mirenja, te otklanjanje eventualnih uzroka i naglašava negativne posljedice razvoda braka.

Utvrđivanje materinstva i očinstva se postiže rođenjem, priznanjem i sudskim putem, i smatra se neopozivim, mada se zakonom regulišu pitanja i osporavanje istog. O propisima potpunog, nepotpunog usvajanja i same procedure se opširno govori. Međusobno izdržavanje bračnih i vanbračnih partnera, roditelja i djece, i drugih srodnika, jednaka je dužnost i pravo. Pravo na izdržavanje, ostvaruje se onim redom, kojim se davaoci izdržavanja pozivaju na nasljeđivanje. Bračni partneri mogu imati zajedničku i posebnu imovinu. Bračna imovina im pripada u jednakim dijelovima, što se odnosi i na partnere iz vanbračne zajednice. Zakonom je predviđeno da se u slučaju spora, bračna prava ostvaruju parničnim i van parničnim, upravnim i prekršajnim postupkom. Za kršenje ovog Zakona predviđene su novčane kazne kako za pravna tako i za  fizička lica. Za nas je važno naglasiti da je predviđena novčana kazna, vjerskom službeniku, u slučaju da obavi vjersko vjenčanje prije općinskog.[12]

Čitajući Porodični Zakon Federacije, stiće se dojam, da je rađen na matrici predhodnog Zakona, koji je bio izrazito ideološki obojen. Ne sadrži značajne promjene u odnosu na njeg, nego se u velikoj mjeri  naslanja na osnove komunističko-ateističke zakonske legislative. Zaključuje se, da je Zakon veoma opširan, sa izrazito naglašenim članovima iz oblasti usvojenja djeteta, starateljstva nad djetetom, izdržavanja, oduzimanja i vračanja poslovne sposobnosti, davanja dozvole za sklapanje braka, dok o nasilničkom ponašanju u porodici govori usputno. Postojala je mogućnost da predlagač određene nadležnosti iz ovog Zakona prenese na socijalne centre i ustanove, koji po opisu svoga djelovanja u velikoj mjeri pokrivaju ovu oblast. Tehnička i administrativna pitanja ovog Zakona su  mogla biti izravno  propisana  izvršiocima, kao opis radnog zadatka. Zakon ne uvažava kulturne, tradicionalne pa ni vjerske vrijednosti, iako zadire u naj intimnije pore čovjekova života.

Kodeks porodičnog prava u Islamu[13]

Kodeks porodičnog prava u Islamu, polazi sa osnova da je porodica temelj ljudske zajednice, i da ljudska bića čine jednu jedinstvenu porodicu. Ljudska zajednica se utemeljuje na saznanju da smo svi potomci Adema a.s. čiji je zajednički stvoritelj Allah dž. š.. Svi ljudi su jednaki u pogledu ljudskog dostojanstva, prava i odgovornosti bez diskriminacije na osnovama rase, boje kože, jezika, spola, religijskog shvatanja i uvjerenja, političke opredjeljenosti i statusa u društvu.

Ta prava i status pojedinca su integralni dio vjere Islama. Osnova prava i univerzalne slobode, sadržane su u samom tekstu Kur'ana a šerijat je njihova izvorna forma.

Pridržavanje propisa šerijata i slijeđenje puta poslanika Muhamed a. s. je akt pobožnosti, a njegovo zanemarivanje ili kršenje je grijeh. Sva ljudska bića jednaka su pred zakonom i uživaju njegovu pravnu zaštitu.

Porodica je temelj društva, a brak osnova na kojoj se porodica formira. Pripadnici Islama imaju pravo na sklapanje braka i nikakva ograničenja koja proističu iz rase, boje kože, ili državljanstva ne mogu ih spriječiti da koriste to pravo. Žena je ravnopravna muškarcu u ljudskom dostojansvu. Oboje uživaju nepodijeljeno pravo na građanski  individualitet, podjednaku pravnu sposobnost, financijsku nezavisnost, te pravo da formiraju i podižu porodicu putem bračne zajednice.

Cilj islamskog braka je moralno upotpunjavanje i usavršavanje supružnika i rađanje potomstva, te sklad i harmonija u društvenoj zajednici.

Polazeći od naprijed navedenih principa i načela, Islamska zajednica u BiH ima obavezu i odgovorna je da poduči svoje vjernike intencijama šerijatskog prava, te da ponudi „Kodeks porodičnog prava u Islamu", kako bi vjernici po svojoj svijesti, savjesti i vjerskom opredjeljenju mogli slobodno uređivati bračnu zajednicu na tim osnovama.

Kodeks porodičnog prava u Islamu, brak, definiše kao ugovor o zajedničkom životu muslimana i muslimanke zaključen na osnovama islamskog prava. Propisujući pravo na brak, Kodeks propisuje način sklapanja braka, kada se to pravo oduzima, te utvrđuje ciljeve istog.

Zatim se propisuju uvjeti za sklapanje braka, šta spada u bračni ugovor, tretira pitanje zaruke, opreme zaručnice, svjedoka, javnost braka, mehra, vrste mehra i iznos mehra.

Smetnje za stupanje u brak mogu biti apsolutne i relativne. Procedura sklapanja braka, pravo i dužnosti supružnika te uloga mirovnog vijeća, zatim  pitanje razvoda braka, vrste razvoda braka, poništenje bračnog ugovora, razvod braka po sili zakona, sudski razvod, sporazumni razvod su pitanja koja Kodeks propisuje.

Iddet-poček, vremenski period nakon razvoda braka  u kom je ženi zabranjeno zasnivanje nove bračne zajednice,  nužan je radi utvrđivanja očinstva i krvnog srodstva. Sve vrste prestanka bračne zajednice, imaju za posljedicu nastanak postbračnog perioda. On je različit zavisno od vrste razvoda i prestanka bračne zajednice.

Utvrđivanje krvnog srodstva, napuštena djeca, dužnosti djeteta, zaštita djece, imovinski odnosi supružnika kao i pravne posljedice braka, su pitanja koja se tretiraju prije prelaznih i završnih odredbi.

U završnim odredbama se naglašava da ovaj Kodeks predstavlja popunu pravne praznine nastale davne 1946. god., nakon zabrane rada šerijatskih sudova i da je on pravni akt porodičnog prava muslimana te da ga usvaja Rijaset.

Uloga imama u afirmaciji braka

Brak je živi organizam: to je dinamičan proces, odnos dvoje ljudi, koji mogu sutra postati drugačiji, nego što su danas. Ako je zajednica žene i muža zaista postala brakom, ne samo po obliku, već i po sadržaju, onda je to znak da su ti ljudi mnogo dali od sebe da bi stvorili takav odnos među sobom.[14] Nema sumnje da na harmoniju i sklad braka, utječu kako porodice bračnih partnera tako i društvo, odnosno društvena zajednica. Izgradnja porodice je kontinuiran i trajan proces.

Prije stupanja u bračnu zajednicu i samog čina vjenčanja, bilo bi poželjno da se budući bračni drugovi  potpunije upoznaju sa svojim pravima i dužnostima kroz tekst Porodičnog Zakona Federacije BiH i Kodeksa porodičnog zakona u Islamu.

Lijepo bi bilo obaviti razgovor sa mladencima u formi savjetovanja te im predočiti vrijednosti bračne zajednice, te pogled islama na život i životne izazove koji im stoje na putu.

Dosadašnju praksu forme šerijatskog vjenčanja, podići na veći stepen organizovanosti. Pokušati promijeniti i izbjeći postojeći način stereotipnog klišea ''kućnog'' vjenčanja, aktuelizirati razgovor s kakvim ambicijama i željama se stupa u brak, kakvi problemi  i izazovi čekaju  porodicu današnjice, imaju li bračni drugovi podršku porodice, šta društvena zajednica čini na tom planu, za vjenčanje obezbijediti, protokolarnu matičnu knjigu nikaha (maticu vjenčanih) radi evidencije i sl. Prilikom vjenčanja, uručiti mladencima prigodne poklone, te izvod iz matične knjige nikaha, radi  podsjećanja na taj svečani čin. Na taj način se učvrščuje prijateljstvo imama i dotične porodice. Njihova komunikacija će trajati kroz različite aktivnosti kao na primjer: rođenje djeteta, sunnetluk, mevlud, udaja, ženidba i drugo.

Korisno bi bilo sačiniti analizu i uporednik vjenčanja pred općinskim matičarem i džeamtskim imamom, te ustanoviti koji procenat mladenaca stupa u bračnu zajednicu kroz čin šerijatskog vjenčanja.

Sagledati društvene tokove i savremene trendove po pitanju braka i statusa braka u društvu te proučiti i pojasniti zablude i prigovore Zapada i orjentalista na status bračne zajednice u islamu, sa posebnim akcentom na status žene  u islamu. Njihovi prigovori se obično odnose i ponavljaju na neravnopravnost muškarca i žene u nasljeđivanju, svjedočenju, jednostranom karakteru razvoda braka, višeženstvu, odijevanju žene i slično.

Nas, danas zabrinjavaju dvije prisutne pojave u društvu, a to su, latentno izbjegavanje, zakonom propisano, formiranja bračne zajednice, te izbjegavanje rađanja djece. Ovakva pojava nas navodi na zaključak, da pred sobom imamo generaciju koja izbjegava preuzeti odgovornost rađanja djece, pravdajući se ekonomskom krizom, nezaposlenošću, sve prisutnijim nasiljem u porodici, nebrigom društva, nepovoljnim društvenim statusom porodice i slično.

Ne želim biti pesimista jer to nije imanentno vjerniku, ali mi dozvolite da se glasno upitam, da li je brak i  bračni život kod nas u krizi ? Ako nije, drago mi je da nisam u pravu, ako jeste, kakva nam je budućnost? Nedavno je jedna dnevna novina objavila tekst pod naslovom ''U BiH djeca rađaju djecu,''[15]. Iz teksta se saznaje da se sve više djece rađa izvan braka. Navodi se podatak da je u 2007. godini rođeno 1953 vanbračne djece, da se temelji braka narušavaju kroz napuštanje patrijarhalnog i pribjegavanju ''modernom'' načinu života, da se od 2001. do 2008. godine, porodilo 49 djevojčica mlađih od petnaest godina, da su ruralna podučja naročito izložena ovoj pojavi. Da se zaključiti, da  ovakvo devijantno stanje, oslikava socijalnu nezrelost naraštaja, na koju utjeću, kako društveni, tako i psihološki razlozi.

Zato se, svaki put iznova, pred nas postavlja pitanje potrebe izgradnje ličnosti, radi očuvanja porodice i izgradnje stabilnog i prosperitetnog društva u čemu vjerska zajednica i vjerski službenici mogu imati vrlo značajnu i konstruktivnu ulogu.

Travnik, 16. februar 2010. godine

[1] Kur'an, 30/21.

[2] Ku'an, 24/32.

[3] Ismail Haverić, Izeta Haverić, Islamski brak i prodica, „Grafičar", Sarajevo, 1991., str. 17.

[4] Ahmed Huršid, Porodični život u islamu, Starješinstvi Islamske zajednice u BiH, hrvatskoj i Sloveniji, Sarajevo, 1979., str. 19.

[5] Abdulah Bušatlić, Porodično i nasljedno pravo Muslimana, (Glavne ustanove i propisi.), Sarajevo, Islamska dioničarska štamparija, 1926., str. 9-10.

[6] Ibrahim Džananović, Primjena šerijatskog porodičnog prava kroz praksu vrhovnog šerijatskog suda 1914.- 1946. Fakultet islamskih nauka u Sarajevu, Sarajevo, 2004., str., 41.

[7] Nikjah je arapska riječ a znači vjenčanje, brak, ženidba, udaja, bračni ugovor, spolno općenje, ( Teofik Muftić, Arapsko-srpskohrvaski rječnik, t II, Sarajevo, Izvršni odbor udruženja Ilmije u SR BiH, 1973, str. 3584.)

[8] Abdulah Bušatlić, Porodićno i nasljedno pravo Muslimana (Glavne ustanove i propisi.) Islamska dioničarska štamparija, Sarajevo, 1926., str. 50-51.

[9] Vidi više, Ahmed Huršid, porodični život u islamu, Starješinstvo Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i  Sloveniji, „Oslobođenje" Sarajevo, 1979., str. 27.

[10] Mehmed Begović, Šerijatsko bračno pravo sa kratkim uvodom u izučavanje šerijatskog prava, Beograd, 1936., str. 27.

[11] Porodični Zakon Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH", br. 35/ 05 i 41/05)

[12] Vidi više Enver Zečević, Porodičnopravni odnosi, „ Bemust" Sarajevi, 2005.

[13] Kodeks porodičnog prava u islamu, Muftiluk travnički,„ Graforad" Travnik, 2009.

[14] Ismail Haverić i Izeta Haverić, Islamski brak i porodica, „Grafičar" Sarajevo, 1991., str. 204

[15] Dnevni avaz, 6., februara, 2010., str. 9.